Krećemo od kratkog pregleda postojećeg posuđa: materijala, sjaja i glavnih linija (okruglo, četvrtasto, organsko). Zatim definiramo što želimo naglasiti: eleganciju, ležernost ili mješavinu modernog i klasičnog. Ovaj korak smanjuje rizik da pribor „odvuče“ pažnju od tanjura i čaša umjesto da ih nadopuni.
Drugi korak je usklađivanje metala s porculanom i staklom kroz razinu sjaja. Sjajni metali uz porculan djeluju uredno i svečano, ali na vrlo sjajnim površinama otisci prstiju i ogrebotine brže postaju vidljivi. Mat ili brušeni završetak je zahvalniji za svakodnevno posluživanje, no može izgledati previše „industrijski“ uz vrlo dekorativne tanjure.
Treći korak je boja: biramo jednu dominantnu i jednu pomoćnu nijansu koju ponavljamo na detaljima pribora. Usklađivanje boja i tekstura najbolje funkcionira kada se drške ili akcenti (npr. crna, drvo, boja šampanjca) nadovežu na rub tanjura, podmetače ili lanene salvete. Rizik je pretjerivanje s kontrastom, pa preporučujemo da kontrast bude na jednoj točki stola, ne na svakom komadu.
Četvrti korak je tekstura i taktilni dojam, jer se pribor drži u ruci češće nego što se gleda. Glatke drške daju profinjen izgled, ali mogu biti klizave ako su mokre. Lagano teksturirane ili četkane površine nude bolji hvat, no uz vrlo fin porculan mogu djelovati grublje pa ih je dobro „omekšati“ neutralnim stolnjakom.
Peti korak je ergonomija žlica i vilica u servisnim varijantama: provjeravamo ravnotežu i širinu drške. Preuska drška može umarati ruku pri duljem serviranju, dok preteška glava pribora povećava rizik od prevrtanja na rubu zdjele ili pladnja. Kao tim obično testiramo pribor u realnom scenariju, s punim posudama, prije konačne kupnje.
Šesti korak odnosi se na oblike ručki i udobnost te njihovu usklađenost s linijama posuđa. Za okrugle zdjele i tanjure lijepo rade blago zaobljene ručke, dok uz geometrijske tanjure bolje pristaju ravnije, modernije ručke. Rizik je miješanje previše različitih profila ručki, što na stolu stvara vizualnu „buku“.
Sedmi korak je dizajn žlica za umake: tražimo dovoljno duboku školjku i precizan rub za kontrolirano točenje. Žlice s izljevom ili suženim vrhom pomažu da umak završi na tanjuru, a ne po rubu, što čuva dojam urednog servisa. Prevelika žlica ubrzava posluživanje, ali povećava mogućnost prolijevanja na finom stolnjaku.
Osmi korak pokriva kutlače i zdjele za juhu kao par: volumen i promjer trebaju se podržavati. Kutlača s dugačkom drškom i uravnoteženim kutom olakšava rad u dubljim loncima, dok u plićim posudama može zapinjati i prskati. Kod zdjela za juhu pazimo da rub i dubina odgovaraju kutlači kako se ne bi grebale glazure ili stvarao višak buke pri posluživanju.